Srpski sonet

Любомир Попович
Moje ce pjesme kao srpske puske
napunjene tajnom bozanstvenog koda
napisane tintom svete krvi muske
sto se rijekom lila za odbranu roda

Obilice nove da zadoje snagom
na istoku sestru sestrinski da vole
jezikom predaka i istinom nagom
holivudskoj kugi rane da posole

Moje ce pjesme ko crkvene knjige
pamtiti nase nevolje i brige
u njima bice suza i radosti

Pravoslavnoj braci oci da otvore
njihove pirane u njihovo more
ja bi htio tako Gospode oprosti