Vesna Parun, Текст оригинала

Глеб Ходорковский
  Ti koja ima; nevinije ruke


 
 
Ti koja ima; ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbri;nost.
Ti koja umije; s njegova ;ela ;itati
bolje od mene njegovu samo;u,
i koja otklanja; spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao ;to proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.


Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime po;inak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu le;aju,
i no; tvojega glasa vo;njak
jo; nedodirnut olujama.


Onda ostani pokraj njega
i budi pobo;nija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka ;to se pribli;uju
nedu;nim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje hu;i.


;e;i njegovim ;alom. Neka te susre;u
o;alo;;ene pliskavice.
Tumaraj njegovom ;umom. Prijazni gu;teri
ne;e ti u;initi zla.
I ;edne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti ;e ponizne.


Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u no;ima o;trih mrazova.
Neka te miluje dje;ak kojega za;titih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miri;e cvije;e koje ja zalivah
svojim suzama.
 
Ja ne do;ekah naljep;e doba
njegove mu;kosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pusto;ili pogledi
goni;a stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.


Ja ne;u nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I pri;e
koje za njih davno pripremih
mo;da ;u ispri;ati pla;u;i
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj ;umi.


Ti koja ima; ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad ne;to o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se ;ude, i susjede
koji ;ale moju strpljivost.


Ti koja ima; ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.